JHP Athens Conference
Slobodna Bosna
Stilske vježbe:
Jedna historija, bezbroj tumačenja
Na inicijativu Centra za demokratizaciju i pomirenje jugoistočne
Evrope protekli vikend je u Atini održan naučni skup na kojem su svoje
stavove o preuređenju obrazovnog sistema, a posebice uždbenika historije,
iznijeli predstavnici svih balkanskih država
Mali Srbi uče da je srpski narod vodio isključivo odbrambene
ratove; Cilj Centra je da se iz udžbenika historije izbace laži
O problemima postojanja tri nastavna plana i programa u
Bosni i Hercegovini, na konferenciji u Atini govorila je Vera Katz, iz
Instituta za historiju BiH 0 Za SB direktor Centra Nenad Sebek kaže: "Namjeravamo
da istraživanja napravimo u BiH i na Kipru"
piše: Danka Savić
Kako se danas u školama širom jugoistočne Evrope predaje
historija balkanskih država? Šta piše u udžbenicima historije u balkanskim
državama u kojima su se donedavno vodili ratovi? Kakve predodžbe učenici,
na osnovu postojećih nastavnih programa, stiču o svojim susjedima i o
narodima kojim pripadaju i kakva je uloga međunarodne zajednice u reformi
obrazovnog sustava ovog područja? Tražeći odgovore na ova pitanja, u Atini
su se, na konferenciji posvećenoj ovoj temi, koncem prošle sedmice, okupili
historičari, profesori, nastavnici, predstavnici ministarstava obrazovanja
zemalja iz regiona. Organizator dvodnevnog skupa bio je Centar za demokratizaciju
i pomirenje jugoistočne Evrope, nevladina organizacija sa sjedištem u
Solunu.
DVA TUMAČENJA JEDNOG RATA
Ovaj Centar, o kojem ćemo kasnije više govoriti, proteklih
je godina pravio komparativne analize o povijesnom obrazovanju u zemljama
ovog područja i nedavno o tome objavio knjigu Klio na Balkanu - politike
povijesnog obrazovanja, čija je tema geneza odnosa naroda jugoistočne
Evrope - od bizantskog perioda, do prošle decenije koju su obilježili
ratovi u Hrvatskoj, BiH i u SRJ (Kosovo). Centar je pravio, između ostalog,
i analizu udžbenika i analizu nastave historije na Kipru. "Neverovatno
je koliko su različita ta viđenja, u jednom i u drugom dijelu Kipra. Udžbenici
su, u ovom slučaju, samo jedan problem, a drugi kako se sama nastava odvija,
jer ni najbolji udžbenici ništa ne znače ako imamo loše nastavnike",
kaže Nenad Sebek, direktor Centra.
Historičarka Dubravka Stojanović, jedan od učesnika ove
konferencije, pravila je analizu udžbenika u osnovnoj i srednjoj školi
u Srbiji: "Slika srpskog naroda koja se sada nudi u udžbenicima ukratko
izgleda ovako: srpski narod je istorijski ispravan, vodi isključivo odbrambene
ratove, ne ugrožava narode koji žive oko njega i uglavnom je žrtva naroda
u okruženju. Srpska nacija je pobednička, ona je pupak sveta. To je nacija
koja i okončava svetske ratove." Nacionalni stereotipi o veličini
pojedinih nacija prisutni su i u udžbenicima ostalih država: drugi učesnici,
iz Turske, Grčke, Rumunije, Mađarske, također su o njima govorili.
No, vratimo se na priču o nastanku ove organizacije. Centar
za demokraciju i pomirenje (CDRSEE) osnovan je u Solunu prije četiri godine.
Osnovala ga je grupa imućnih Grka, koja finansijski pomaže rad Centra.
Pored nekoliko grčkih biznismena, i donacija iz nekoliko privatnih američkih
izvora kao i State Departmenta, Centar također pomažu vlade Holandije,
Norveške, Švicarske, posebno Velike Britanije, Austrije, i organizacije
kao što su Evropska komisija, Evropska unija i Pakt za stabilnost jugoistočne
Evrope. Osnivanjem Centra željela se stvoriti organizacija koja će poticati
iz regiona i povezati stručnjake koji imaju balkanske korijene. Upravni
odbor ima članove iz gotovo svih zemalja Balkana, trenutno nedostaju još
Slovenija i BiH.
OBRAZOVANJE GRADI BiH
"Do sada smo se najviše bavili", za SB
objašnjava direktor Centra Sebek, "projektom koji nazivamo zajednički
istorijski projekat gde pokušavamo, a mislim da smo u tome i uspeli, kroz
četverogodišnji praktični rad da pokažemo na vrlo konkretnim primerima,
između ostalog, i u knjizi koja je objavljena, da je način na koji se
istorija predaje u ovom trenutku, po našem mišljenju, pogrešan. Mi, naravno,
ne pokušavamo da pravimo jednu ružičastu sliku istorije Balkana, ali smatramo
da je bilo dugih perioda religijske tolerancije, uzajamne saradnje na
planu ekonomije, društva, države, i mislimo da su prema postojećim nastavnim
planovima u većini zemalja s ovog područja to na neki način zapostavljeni
dijelovi naše istorije. U udžbenicima nije dovoljno zastupljena socijalna
istorija, istorija privredne saradnje, istorija umetnosti... Pokušavamo
dakle da pokažemo da je istorija široko područje i da ne mora da se predaje
kao istorija konflikata."
O problemima postojanja tri nastavna plana i programa u
BiH, na konferenciji u Atini govorila je Vera Katz, iz Instituta za historiju
BiH, koja je pored Svjetlane Arslanagić, ispred federalnog Ministarstva
za nauku, kulturu, obrazovanje i sport, predstavljala našu državu na ovom
skupu. O ulozi međunarodne zajednice u obrazovnom sustavu u BiH veoma
kritično je govorio hrvatski univerzitetski profesor Neven Budak, ne zaboravljajući
ipak da ove zemlje samo uz pomoć međunarodne zajednice mogu postati dio
evropskog obrazovnog sustava.
Nakon izlaganja na konferenciji, o ulozi međunarodne zajednice
u reformi obrazovanja u BiH, Budak je govorio za naš list: "Bosna
je specifična zato što ima obrazovni sustav s tim ogromnim brojem ministarstava,
od razine države do kantona, pa je to samo po sebi jako komplicirano jer
je teško provoditi reforme. Što se tiče utjecaja međunarodne zajednice,
specifično je i to što je uz Kosovo, Bsna bila jedna zemlja gdje je međunarodna
zajednica nametnula svoje viđenje obrazovnog procesa i vrlo grubo intervenirala.
Mogu shvatiti da je međunarodna zajednica imala najbolju namjeru - ukloniti
iz udžbenika ono što izaziva tenzije i sukobe među etničkim zajednicama,
ali se to nikako nije smjelo raditi na način na koji je to bilo provedeno,
dakle križanjem crnom tintom pojedinih dijelova teksta ili slika. Ne samo
što je to bilo ne pedagoški, već je i izbor onoga što se prekrižilo na
kraju bio vrlo loš. Očigledno oni koji su odlučivali o tome nisu bili
dobro upućeni u povijest i kulturu ovih krajeva i križali su stvari koje
nisu trebali. Međunarodna zajednica bi trebala pomoći ne nametanjem nekih
stvari, nego u prvom redu savjetima, pomaganjem u dodatno obrazovanju
nastavnika, unapređenjem školskog ustava u ovim zemalja udžbenika, nastavnog
programa..."
Ova konferencija je zapravo samo jedna od skupova i radionica
koje su se u okviru ovog Centra organizirale proteklih godina. Profesor
Budak, u razgovoru za SB, kazao je ono što smo mogli čuti i od drugih
učesnika: "Smatram da su ovakvi susreti vrlo korisni, uspostavljaju
se osobni kontakti i dokaz su da se i o osjetljivim temama sasvim slobodno
razgovarati. Osim toga, ljudi ovdje stječu neka znanja i upoznaju se sa
dobri rezultatima iz drugih sredina, tako da je i s te strane ovo vrlo
poticajno. Osnovno je pitanje kod svih tih konferencija u kojoj mjeri
će ideje koje su se ovdje razvile biti prenesene u širi krug, koliko će
nastavnika u čitavoj jugoistočnoj Evropi biti upoznati sa svim ovim."
ANKETE U BOSNI
Pojedina ministarstava nisu smatrala da je potrebno poslati
svoje predstavnike u Atinu, niti surađivati; recimo, hrvatsko i slovensko
ministarstvo nikoga nisu poslali na službeno putovanje u Grčku. No, svrha
ovakvih skupova i jeste da se izvrši neka vrsta pritisaka na ministarstva
obrazovanja, koja i dalje drže monopol nad školskim sistemom, da prihvataju
tuđa iskustva, sarađuju sa susjednim zemljama, promijene postojeće nacionalne
stereotipe u udžbenicima historije i da iz njih, prvenstveno, izbace ratnohuškačku
terminologiju i politiku, te da ojačaju saradnju među historičarima u
regionu.
"Naravno, mi ne možemo menjati stvari, ali možemo da
lobiramo. Oformićemo jedanaest nacionalnih komiteta na nivou svih ovih
zemalja, i u njega uključiti intelektualce, profesore, nastavnike. Radićemo
paralelno na izradi dopunskih sredstava, udžbenika, video projekata...,
kojima ćemo pokušati da obrađujemo one teme koje su univerzalne, a koje
se tiču Balkana; primerice, tumačenje balkanskih ratova, period Prvog
i Drugog svetskog rata, raspad otomanske imperije i slično. Reč je o jednom
dugoročnom projektu, možda ćemo imati sreće da osetimo pozitivne rezultate
onoga što sada radimo tek kroz deset godina", kaže direktor Sebek.
Centar za demokratiju i pomirenje ovih dana privodi kraju
jedan drugi veliki projekat - ispitivanje javnog mnijenja u Makedoniji.
U Irskoj su takva vrsta istraživanja korištena i kao jedan od načina pritisaka
političkih struktura da pristanu na određene kompromise. "Mi smo
u Makedoniji pokušali da građanima postavimo pitanje, recimo, ako pođemo
od toga da su određene stvari vitalni nacionali interesi, čega ste vi
u stanju da se odreknete u zamenu za mir? Jer, neke stvari se ipak mogu
dobiti samo ratom. Prvi rezultati su izuzetno zanimljivi i pokazuju da
su ljudu u zamenu za mir spremni mnogo toga da se odreknu. Nameravamo
da slično istraživanje napravimo i u BiH i na Kipru, s tim što ne bi bilo
sprovedeno samo jedno istraživanje, nego serija istraživanja. Reč je o
procesu koji bi trajao nekoliko godina", objašnjava naš sugovornik.
Jedan od narednih projekata ovog Centra je i organizovanje
Festifala balkanske umetnosti u Solunu, na kojem će učestvovati muzičari
iz svih jedanaest država jugoistočne Evrope, zatim osnivanje slikarske
kolonije, veliko istraživanje o predrasudama, te odnosu zemalja sa ovog
područja prema Evropskoj uniji.
ANTRE
ZAJEDNIČKI ŠKOLSKI PROGRAM
U narednim godinama čelnici Evropske unije spremni su odvojiti
velika finansijska sredstva za obnovu i modernizaciju obrazovnog sistema
u državama jugoistočne Evrope, koje se jedino na taj način u budućnosti
mogu integrisati u EU. Posebna pažnja je usmjerena na doradu udžebenika
historije zato što su oni, prema mišljenju zapadnoevropskih eksperata,
leglo historijskih plagijata i stalni izvor zla. Iako se u početku ipak
činilo da ova ideja nikada neće biti provedena u djelo, svi pesimisti
sada moraju priznati poraz. Naime, već je na državnom nivou između Bugarske,
Albanije i Rumunije postignut dogovor o jedinstvenom školskom sistemu
kada je u pitanju ratna balkanska historija. |